Odluka, poziv - Kako sam postao hodočasnik?
Sve je počelo 2014.godine ..........
Tu ću godinu pamtiti dok sam živ. U mjesecu lipnju pokopao sam oca. Od dijagnoze zloćudnog tumora do smrti samo mjesec i pol dana :( .......... uh što ti je život, nisam mogao vjerovati da se ovakve stvari mogu desiti i u mojoj obitelji, to se uvijek događalo nekome drugome.
U takvim trenucima čovjek počne razmišljati o životu, o prolaznosti, definitivno nismo rođeni da samo radimo, plaćamo račune i umremo, osjećam da nešto moram promijeniti, moram iskočiti iz tračnica svakodnevnog života, vidjeti što je s lijeve i desne strane tračnica života, jednostavno moram! Ali kako napraviti prvi korak?
Mjesec je listopad, daljinski upravljač u ruci i gore dole po kanalima, naletim na Cinestar TV, na prvi pogled izgleda dobar film, The Way, Martin Sheen u glavnoj ulozi, jedino mi žao što sam počeo gledati od sredine, ali vidio sam da je sutradan repriza i željno čekam. I konačno pogledam film od početka do kraja, u filmu prikazan neki put, neko hodošašće za koje nikad prije nisam čuo ...
Trailer filma The Way
Nemam mira i idem provjeriti dal stvarno taj put postoji, jer dojam je bio prejak. Guglam, guglam, uhhhh trnci prolaze, put postoji, Camino de Santiago postoji :)
Prvi članak na koji sam naišao:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Put_Svetog_Jakova_(francuski_put)
U meni se pojavio "poziv", na kojem je pisalo "Camino 6.mjesec 2018."
Ali kako? Pa to je oko 800 kilometara pješke, a moji sportski dosezi su hodanje do auta desetak metara. Kako će obitelj reagirati? Kako dobiti minimalno tri tjedna godišnjeg odmora?
Što će ljudi reći?
"Što će ljudi reći?", kažu da je to pitanje koje je ubilo više snova od bilo čega drugog.
Pogledao sam prema nebu i obećao: "Dolazim!"
Tisuću pitanja u glavi, traženje odgovora počinje ...
Savjet mudrih je da se o velikim snovima i planovima ne govori nikome, ali ja sam odlučio baš suprotno, prijateljima sam govorio o svojoj namjeri jer sam znao da ako svoj plan, svoj san ostavim za sebe nešto će me odvratiti od puta i odustat ću .... takav sam.
Neki su me čudno gledali, nekima je bilo smiješno, a većina me podržala i dala ohrabrenje.
Čak sam za "svaki slučaj" i objavu bacio na fejs :) 03.10.2014.
Nema odustajanja, pripreme počinju.
Pročitao sam rečenicu koju nisam shvatio tada jer nisam tip čovjeka koje se može samo prepustiti i krenuti olako na put u nepoznato, ali danas mogu svjedočiti da je ova rečenica jako snažna i istinita:
Tu ću godinu pamtiti dok sam živ. U mjesecu lipnju pokopao sam oca. Od dijagnoze zloćudnog tumora do smrti samo mjesec i pol dana :( .......... uh što ti je život, nisam mogao vjerovati da se ovakve stvari mogu desiti i u mojoj obitelji, to se uvijek događalo nekome drugome.
U takvim trenucima čovjek počne razmišljati o životu, o prolaznosti, definitivno nismo rođeni da samo radimo, plaćamo račune i umremo, osjećam da nešto moram promijeniti, moram iskočiti iz tračnica svakodnevnog života, vidjeti što je s lijeve i desne strane tračnica života, jednostavno moram! Ali kako napraviti prvi korak?
Mjesec je listopad, daljinski upravljač u ruci i gore dole po kanalima, naletim na Cinestar TV, na prvi pogled izgleda dobar film, The Way, Martin Sheen u glavnoj ulozi, jedino mi žao što sam počeo gledati od sredine, ali vidio sam da je sutradan repriza i željno čekam. I konačno pogledam film od početka do kraja, u filmu prikazan neki put, neko hodošašće za koje nikad prije nisam čuo ...
Trailer filma The Way
Nemam mira i idem provjeriti dal stvarno taj put postoji, jer dojam je bio prejak. Guglam, guglam, uhhhh trnci prolaze, put postoji, Camino de Santiago postoji :)
Prvi članak na koji sam naišao:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Put_Svetog_Jakova_(francuski_put)
U meni se pojavio "poziv", na kojem je pisalo "Camino 6.mjesec 2018."
Ali kako? Pa to je oko 800 kilometara pješke, a moji sportski dosezi su hodanje do auta desetak metara. Kako će obitelj reagirati? Kako dobiti minimalno tri tjedna godišnjeg odmora?
Što će ljudi reći?
"Što će ljudi reći?", kažu da je to pitanje koje je ubilo više snova od bilo čega drugog.
Pogledao sam prema nebu i obećao: "Dolazim!"
Tisuću pitanja u glavi, traženje odgovora počinje ...
Savjet mudrih je da se o velikim snovima i planovima ne govori nikome, ali ja sam odlučio baš suprotno, prijateljima sam govorio o svojoj namjeri jer sam znao da ako svoj plan, svoj san ostavim za sebe nešto će me odvratiti od puta i odustat ću .... takav sam.
Neki su me čudno gledali, nekima je bilo smiješno, a većina me podržala i dala ohrabrenje.
Čak sam za "svaki slučaj" i objavu bacio na fejs :) 03.10.2014.
Nema odustajanja, pripreme počinju.
Pročitao sam rečenicu koju nisam shvatio tada jer nisam tip čovjeka koje se može samo prepustiti i krenuti olako na put u nepoznato, ali danas mogu svjedočiti da je ova rečenica jako snažna i istinita:
"Potrebno je samo pokrenuti se, a Put će se pobrinuti za sve ostalo."
Za sve naše odluke, dobre a (na žalost) i one loše, koje napravimo u životu postoji neki okidač, triger.. Ono: Više nikad nebudem! ili Od sad budem.. ili Dosta mi je..
OdgovoriIzbrišiImaš sreće pa je tebe ta smrt u familiji "pukla" na pozitivu.
Drago mi kaj te i osobno poznam ;)