05.06.2018. - 5. dan - od Sansola do Navarrete
5. dan Sansol ---> Navarrete - 33km
Jutro je uobičajeno počelo kišom. Buđenje u 07:00 sati i lagani pokret.
Kiša je, isto tako uobičajeno, brzo prestala. Ova pojava sa kišom pratila me skoro više od polovice puta.
Prvo mjesto na današnjoj dionici je selo Torres del Rio u kojem se nalazi Crkva Svetog Groba, Iglesia de Santo Sepulcro, izgrađena u 12.stoljeću, a izgradili su je Vitezovi Templari. Nažalost, bila je zatvorena.
Nakon ovog sela dolazi se do lijepih kamenih skulptura, do takozvane kamene šume.
Slijede vinogradi i maslinici. Kiša još lagano kaplje, taman da ne treba kabanica.
O vinima u Navari mogu reći da su čarobna i drugačijeg okusa nego kod nas. Uglavnom sam probao crvena vina, odnosno kako bi Španjolci rekli "vino tinto". Nisam probao portugalski Porto, pa zasad mogu reći da mi je crveno vino iz Navare, uz vino koje proizvode moja braća, jedno od najboljih vina koje sam probao.
Slijedi gradić Viana. Kad se jednog dana ponovno vratim na put ovaj gradić bit će na listi "ostati bar jedan dan". Sada sam ga samo lagano prošao.
Konačno sam kupio normalne štapove za nordijsko hodanje, jer više ne računam na to da će mi naći izgubljenu prtljagu u kojoj su između ostalog i štapovi.
Tako mi je ostao drveni štap. Na Caminu se ništa ne baca u smeće, ili se pokloni ili se ostavi u hostelu pa će uzeti netko kome je potrebno.
Oko 10 sati sunce je već lagano zapržilo. Toga dana sreo sam sigurno pedeset, možda i sto ljudi na putu. Pozdravio, zaželio Buen Camino, ali s nikim nisam ostvario neki prisniji kontakt. Onaj tko je bio na Caminu razumijet će kada kažem da ćeš ovdje uspostaviti kontakt samo s onima s kojima ti je "suđeno".
Prašnjav put, i baš je vruće. Ispred mene laganim korakom, baš jako laganim netko hoda i kao da se izgubio.
- "Buen Camino!" Odgovori: "Buen Camino, pogodila sam! Muško!".
Bila je to Izraelka Mai, iz Tel Aviva, jako vesela i nasmijana djevojka. Da si olakša put igrala je igru pogađanja, tko dolazi iza nje, muškarac ili žena?
Hodali smo zajedno dva sata, nije bilo tišine ni sekunde. Pričali smo o svemu i svačemu, o životu u Izraelu, o Hrvatskoj, o glazbi, ljudima, prošli smo sve svjetske teme. Mai je svestrana, frizerka, glumica, glazbenica, svira bas, aranžerka... Nije skidala osmijeh sa lica, stalno se smijala. Nevjerojatno koliko pozitive je zračilo iz te djevojke.
Postali smo odmah prijatelji na fejsu te sam joj pokazao slike svog tamburaškog benda, pokazao slike naših tradicionalnih instrumenata i pustio našu glazbu. Jako joj se svidjelo. Primijetio sam da nema štap. "Mai, vidim da nemaš štap, ja imam viška ovaj drveni, možda će ti olakšati put." Razveselila se kao da sam joj dao milijun dolara.
Kilometar, dva prije Logroña sreli smo djevojku Marie iz Francuske, njih dvije su se već znale od par dana prije te zajedno nastavili do grada Logroña. Prošli smo veliki most i rastanku došao je čas.
Zagrlili smo se, pozdravili i zaželjeli Buen Camino. Dovoljna su dva sata da nekoga zapamtiš za cijeli život.
Logroño je glavni grad autonomne zajednice i istoimene provincije La Rioja. Grad ima oko 150 tisuća stanovnika, prvi put se spominje 965.godine. Danas kada čitam o ovom gradu, mogu reći da bi ovdje također trebalo ostati barem dan, dva.
Hodajući dalje uskom ulicom dolazim do crkve Santiago el Real. Ovo je najstarija crkva u gradu, prvi tragovi spominju se davne 844.godine. Crkva me se baš dojmila te sam potražio svećenika i zamolio pečat u putovnicu.
Jutro je uobičajeno počelo kišom. Buđenje u 07:00 sati i lagani pokret.
 |
| Pogled na Sansol |
Kiša je, isto tako uobičajeno, brzo prestala. Ova pojava sa kišom pratila me skoro više od polovice puta.
Prvo mjesto na današnjoj dionici je selo Torres del Rio u kojem se nalazi Crkva Svetog Groba, Iglesia de Santo Sepulcro, izgrađena u 12.stoljeću, a izgradili su je Vitezovi Templari. Nažalost, bila je zatvorena.
Nakon ovog sela dolazi se do lijepih kamenih skulptura, do takozvane kamene šume.
Slijede vinogradi i maslinici. Kiša još lagano kaplje, taman da ne treba kabanica.
O vinima u Navari mogu reći da su čarobna i drugačijeg okusa nego kod nas. Uglavnom sam probao crvena vina, odnosno kako bi Španjolci rekli "vino tinto". Nisam probao portugalski Porto, pa zasad mogu reći da mi je crveno vino iz Navare, uz vino koje proizvode moja braća, jedno od najboljih vina koje sam probao.
Slijedi gradić Viana. Kad se jednog dana ponovno vratim na put ovaj gradić bit će na listi "ostati bar jedan dan". Sada sam ga samo lagano prošao.
Konačno sam kupio normalne štapove za nordijsko hodanje, jer više ne računam na to da će mi naći izgubljenu prtljagu u kojoj su između ostalog i štapovi.
Tako mi je ostao drveni štap. Na Caminu se ništa ne baca u smeće, ili se pokloni ili se ostavi u hostelu pa će uzeti netko kome je potrebno.
Oko 10 sati sunce je već lagano zapržilo. Toga dana sreo sam sigurno pedeset, možda i sto ljudi na putu. Pozdravio, zaželio Buen Camino, ali s nikim nisam ostvario neki prisniji kontakt. Onaj tko je bio na Caminu razumijet će kada kažem da ćeš ovdje uspostaviti kontakt samo s onima s kojima ti je "suđeno".
Prašnjav put, i baš je vruće. Ispred mene laganim korakom, baš jako laganim netko hoda i kao da se izgubio.
- "Buen Camino!" Odgovori: "Buen Camino, pogodila sam! Muško!".
Bila je to Izraelka Mai, iz Tel Aviva, jako vesela i nasmijana djevojka. Da si olakša put igrala je igru pogađanja, tko dolazi iza nje, muškarac ili žena?
Postali smo odmah prijatelji na fejsu te sam joj pokazao slike svog tamburaškog benda, pokazao slike naših tradicionalnih instrumenata i pustio našu glazbu. Jako joj se svidjelo. Primijetio sam da nema štap. "Mai, vidim da nemaš štap, ja imam viška ovaj drveni, možda će ti olakšati put." Razveselila se kao da sam joj dao milijun dolara.
Kilometar, dva prije Logroña sreli smo djevojku Marie iz Francuske, njih dvije su se već znale od par dana prije te zajedno nastavili do grada Logroña. Prošli smo veliki most i rastanku došao je čas.
Zagrlili smo se, pozdravili i zaželjeli Buen Camino. Dovoljna su dva sata da nekoga zapamtiš za cijeli život.
Logroño je glavni grad autonomne zajednice i istoimene provincije La Rioja. Grad ima oko 150 tisuća stanovnika, prvi put se spominje 965.godine. Danas kada čitam o ovom gradu, mogu reći da bi ovdje također trebalo ostati barem dan, dva.
Hodajući dalje uskom ulicom dolazim do crkve Santiago el Real. Ovo je najstarija crkva u gradu, prvi tragovi spominju se davne 844.godine. Crkva me se baš dojmila te sam potražio svećenika i zamolio pečat u putovnicu.
"Buenos dias, sello por favor", (Dobar dan, molim Vas pečat). -"Ooo, Peregrino". Pitao me nešto, ali nisam razumio, ali kad je rekao "Soy Español", to razumijem. "A ja Croacia." "Ooo, Croata". Dobio sam pečat, i "Buen Camino!" Ljubaznost na svakom koraku.
Nisam se duže zadržavao u ovom gradu jer je moj današnji cilj bio 12 kilometara dalje.
Put dalje vodi opet kroz vinograde i ubrzo dolazim do jednog izletišta i jezera.
Ovdje sam odlučio malo odmoriti u hladovini te sam naletio na radoznalu vjevericu i brzu kornjaču. Odmor od pola sata, malo smo se podružili i morao sam krenuti dalje.
Jedna od znamenitosti ove dionice je veliki željezni bik, toro, kojeg ne možete izbjeći i ne vidjeti.
 |
| Biciklist na Caminu |
Nisam se duže zadržavao u ovom gradu jer je moj današnji cilj bio 12 kilometara dalje.
Jedna od znamenitosti ove dionice je veliki željezni bik, toro, kojeg ne možete izbjeći i ne vidjeti.
Nakon sat i pol ugledao sam svoje današnje odredište - grad Navarrete.
Na ulazu u grad prolazi pored ruševina crkve iz 8.stoljeća, a potom pored vinarije Bodegas Corral. Vino je dobilo ime po Svetom Jakovu, Don Jacobo.
U 16:45 sati stigao sam do općinskog hostela Albergue de peregrinos. Starija gospođa ljubazno me dočekala. Cijena noćenja 5 Eura. Hostel ima 48 mjesta, u sobi je bilo 10 kreveta.
Na tabli sam vidio da će u 17:00 sati biti neki izlet na vidikovac i poslije misa u 20:00. Obavio sam brzo tuširanje i u 17:00 sati bio spreman za izlet. Bez obzira na činjenicu da sam taj dan za sobom imao skoro 10 sati hodanja nisam htio propustiti priliku upoznati grad.
Mislio sam da će biti gužve, ali skupilo nas se jedva četvero. Mladić iz Kanade, i dvije cure, Njemica i Mađarica. Gospodin star 75 godina, volonter u hostelu, umirovljeni učitelj zemljopisa odveo nas je na vrh grada, na vidikovac.
Došli smo do jedne "mašine" i pita me da li znam što je to i za što se koristi. Rekoh:"Moj djed je imao jednu slično ovoj. Taj stroj mi zovemo preša." Znao je nekoliko riječi na hrvatskom jeziku i neko vrijeme ponavljao "Preša, preša, preša" da ne zaboravi. Jako se trudio da nam objasni povijest grada i naroda.
Nakon silaska posjetili smo crkvu Iglesia de Santa María de la Asunción. Crkva ima prekrasan barokni oltar. Veliki dio crkve je pozlaćen. Koliko sam uspio pohvatati, prije 200-300 godina jedan pomorac uputio se na daleki put i zarekao se da će pozlatiti crkvu ako se vrati živ i zdrav.
Budući da je hostel imao kuhinju odlučio sam nakon izleta pripremiti večeru. Blizu je bio dućan i dolje na slici možete vidjeti kako to izgleda kada se sprema večera u hostelu.
Paela u mikrovalnoj pećnici, salama, kruh i pivo.
U 20:oo sati krenuo sam na misu.
Ukoliko je u mjestu gdje sam noćio bila crkva običavao sam otići na misu. Lijepo je vidjeti drugačije običaje. Kod davanja znaka mira jedno drugom mi se rukujemo, a Španjolci se zagrle, poljube. Često sam primijetio taj običaj.
I tako je prošao još jedan dan na putu. Neki dani bili su dugi i puni zanimljivih događaja, a ponekad sam hodao samo sa svojim mislima.
Rezime današnjeg dana:
Početak puta u 07:15, dolazak do prenoćišta u 16:45. Prijeđeno 33 kilometara.
Misao dana: Dovoljna su dva sata da nekoga upoznaš i zapamtiš za cijeli život.
Fotografije 05.06.2018.
Na ulazu u grad prolazi pored ruševina crkve iz 8.stoljeća, a potom pored vinarije Bodegas Corral. Vino je dobilo ime po Svetom Jakovu, Don Jacobo.
U 16:45 sati stigao sam do općinskog hostela Albergue de peregrinos. Starija gospođa ljubazno me dočekala. Cijena noćenja 5 Eura. Hostel ima 48 mjesta, u sobi je bilo 10 kreveta.
Na tabli sam vidio da će u 17:00 sati biti neki izlet na vidikovac i poslije misa u 20:00. Obavio sam brzo tuširanje i u 17:00 sati bio spreman za izlet. Bez obzira na činjenicu da sam taj dan za sobom imao skoro 10 sati hodanja nisam htio propustiti priliku upoznati grad.
Došli smo do jedne "mašine" i pita me da li znam što je to i za što se koristi. Rekoh:"Moj djed je imao jednu slično ovoj. Taj stroj mi zovemo preša." Znao je nekoliko riječi na hrvatskom jeziku i neko vrijeme ponavljao "Preša, preša, preša" da ne zaboravi. Jako se trudio da nam objasni povijest grada i naroda.
 |
| Preša |
Nakon silaska posjetili smo crkvu Iglesia de Santa María de la Asunción. Crkva ima prekrasan barokni oltar. Veliki dio crkve je pozlaćen. Koliko sam uspio pohvatati, prije 200-300 godina jedan pomorac uputio se na daleki put i zarekao se da će pozlatiti crkvu ako se vrati živ i zdrav.
Budući da je hostel imao kuhinju odlučio sam nakon izleta pripremiti večeru. Blizu je bio dućan i dolje na slici možete vidjeti kako to izgleda kada se sprema večera u hostelu.
Paela u mikrovalnoj pećnici, salama, kruh i pivo.
U 20:oo sati krenuo sam na misu.
Ukoliko je u mjestu gdje sam noćio bila crkva običavao sam otići na misu. Lijepo je vidjeti drugačije običaje. Kod davanja znaka mira jedno drugom mi se rukujemo, a Španjolci se zagrle, poljube. Često sam primijetio taj običaj.
I tako je prošao još jedan dan na putu. Neki dani bili su dugi i puni zanimljivih događaja, a ponekad sam hodao samo sa svojim mislima.
Rezime današnjeg dana:
Početak puta u 07:15, dolazak do prenoćišta u 16:45. Prijeđeno 33 kilometara.
Misao dana: Dovoljna su dva sata da nekoga upoznaš i zapamtiš za cijeli život.
Fotografije 05.06.2018.
Primjedbe
Objavi komentar