04.06.2018. - 4. dan - I ja sam jedan od njih
4. dan Lorca ---> Sansol - 36 km
Jutro. Francuz Fernardo je čekao da se svi probudimo i nešto nam govori, a mi ga ne razumijemo. A on samo priča i priča i ne staje.
Probali smo engleski, probali smo njemački, nije išlo. Onda nam je pokazao da njegov krevet škripi te se samo želio ispričati ako nas je budio po noći. Ah Fernardo! Pokazali smo mu da i naši kreveti škripe pa je na kraju cijela zbrka isplala jako smiješna.
Napravili smo selfi pa me zamolio da pošaljem fotku njegovoj ženi na e-mail. Buen Camino Fernardo! Pozdravili smo se i svatko svojim putem.
Današnja dionica nema puno uzbrdica i uglavnom prolazi kroz žitna polja, vinograde i stare gradiće.
Prvi gradić nakon Los Arcosa je Villatuerta. S glavnog puta skrenuo sam prema ulici u kojoj je bio dućan i netko viče: "Peregrino!" Radnici na cesti su nešto popravljali i mislili da sam zalutao te mi pokazuju pravi put, ali brzo sam im "rukama" odgovorio da tražim dućan. Nevjerojatno je koliko brige mještani imaju prema hodočasnicima.
U centru gradića nalazi se crkva Velike Gospe iz 12.stoljeća. U dvorištu kraj crkve nalaze se klupe i spomenik San Veremundo. Sveti Veremundo bio je redovnik benediktanac. Rodio se 1020.godine, a umro 1090.godine. Bio je jako velikodušan prema hodočasnicima, kažu da je krišom uzimao hranu i piće da bi isto dao hodočasnicima.
Bilo je jako ugodno doručkovati u ovom dvorištu pored spomenika svetca.
Slijedeći gradić na putu je Estella. Gradić je 1090.godine osnovao Sancho Ramirez, kralj Aragona i Navarre. U ovom gradiću bi se svakako isplatilo ostati barem jedan dan, grad odiše poviješću. Ima puno dućana i restorana. Posjetio sam crkvu Iglesia de San Pedro de la Rua. Sagrađena je u 13.stoljeću. Pored crkve je muzej, ulaz besplatan.
U Estelli sam konačno i ja imao prilike nekome pomoći. Litvanac, vidno uzrujan, "izgubio" strelice i panično šeće gore - dolje. Hi! Brzo sam ga smirio i pokazao mu aplikaciju s kartama koju ja koristim. Engleski je govorio negdje na mojoj razini pa nije bilo problema.
Zajedno smo nastavili do jednog prekrasnog mjesta koje se zove Fuente del Vino (Izvor vina).
Vinarija Bodegas Irache je napravila izvor gdje hodočasnici besplatno mogu popiti vino. Pravilo je da se natoči koliko se može tamo popiti. Moram priznati da sam "maznuo" pola litre kao od šale. Vino je jako, jako fino i pitko. Jako lijepa gesta. Hvala!
Do današnjeg odredišta gradića Sansol put dalje vodi kroz predivan krajolik, izmjenjuju se žitna polja i vinogradi.
Posljednji gradić prije mog današnjeg odredišta je Los Arcos. Svakako treba posjetiti crkvu Iglesia de Santa María.
Malo iza 18 sati dolazim do Sansola. Ima hostel odmah na početku gradića, ali mene je moja intuicija odvela u hostel Albergue Sansol koji se nalazi u centru gradića. Cijena noćenja bila je 10 eura.
Na recepciji vrlo ljubazan hospitalero, tj. domaćin. Brzo smo riješili prijavu i dogovorili večeru. Pitao me da li sam jako gladan. Uh, jako. Budući da je kuhar Marokanac preporučio mi je makoranski meni, predjelo marokanska harira juha, a za glavno jelo teletina sa povrćem i kuskusom.
Kao i obično, da izbjegnem problem sa engleskim jezikom, sjeo sam za prvi slobodan stol, ali ubrzo me zvala grupa hodočasnika da im se pridružim. Rekoh, najedem se pa dođem. Jedva sam pojeo sve što mi je bilo posluženo, ovo je stvarno bila količina za nekoga tko je jako gladan. Razmišljam što ću ja tamo s njima, pa ja sam jedan mali obični glupan sa balkana. Nevjerojatno koliko čovjek sam sebe može podcijeniti, da li zbog straha ili tko zna čega.
Stidljivo prilazim stolu. "Hi, I am Neno from Croatia". "Dođi, čekamo te." Pomislim, uh baš mene čekate, pa što ću Vam ja pametno reći.
Enzo iz Italije, Frans iz Nizozemske, Portugalac i bračni par iz Amerike. Za mene su to bili ljudi prema kojima sam na početku druženja osjećao veliko strahopoštovanje i bila mi je čast što su me zvali i prihvatili u svoje društvo. Ne znam zašto, ali na početku druženja osjećao sam se manje vrijedan, ipak su to ljudi iz "velikog" svijeta.
Počela je priča, došao i ja na red, pričam o svojoj prtljazi. Istog trena svi su poskočili i pitali što trebam, sve će mi dati, hlače, majicu..... Rekoh, sve imam, jedino sam počeo lagano osjećati mišiće i magnezij bi mi dobro došao, ali nigdje za kupiti. Portugalac je istog trena ustao i otišao po magnezij. Dok sam vidio da šepa probao sam ga zaustaviti, ali nisam imao šanse.
Prihvatili se mu kao brata, a toliko sam se bojao. Došlo je i piće na red. Portugalac je maratonac pa je pričao koliko je pivo korisno nakon tolikog hodanja i napora i odjednom Amerikanac veli da nema šanse da popije alkohol. Svi smo se pogledali i zapitali zašto.
Ispričao nam je svoju životnu priču. Imao je velikih problema s alkoholom, zbog njega postao beskućnikom, spavao na svakojakim mjestima. Njegova tada cura, a danas žena ga je spasila i odvela na pravi put. Camino su izabrali za bračno putovanje. Čovjek je toliko otvorio dušu da smo svi jedno vrijeme bili u šoku i vlastitim mislima.
Shvatio sam tada da smo zaista svi jednaki, svi imamo probleme, svi imamo želje, snove, uspone, padove, svi udišemo isti zrak. Nažalost, već od malih nogu nameću nam predrasude prema drugima, prema nama samima i to institucije koje bi nas trebale učiti o životu, bratstvu, ljubavi, a ne o ratovima, bitkama, mržnji ...
Za tim stolom postali smo jedna obitelj. Kaže mi kasnije Amerikanac nasamo: "Znam jednu prostu hrvatsku riječ. Piška". Uhhh. O da, što reći ... nije baš Š, nego Č, ali nije išlo, mučilo ga je ovo Č, a i bolje tako. "Pa kako to znaš?" Radi u restoranu s Bosancima i naravno, što će prvo naučiti nego naše "bisere". Pitao me: "Gdje si bio za Novu godinu?" "Uh, pa ti dobro pričaš hrvatski, bio sam u Sarajevu". Zna da Sarajevo nije u Hrvatskoj pa sam morao objasniti situaciju bivše države te da se na "balkanu" svi razumijemo i pričamo sličnim jezikom, ali neki zlobni ljudi nas "zavadiše".
Hostelijer nas je pozvao na šank na "kratke" i dolazi gost večeri. Lokalni Baski u vidno "veselom" stanju. Sve nas je postrojio i svakom od nas imao nešto za reći. Croacia - korupcija, Španjolska također. Baš Vam hvala senor! A što mogu, čovjek je u pravu.
Amerikance je davio pola sata, prošli su sve od Kolumba do dana današnjeg.
Sreća pa je hospitalero zatvorio šank, tko zna kako bi sve to skupa završilo. Da smo nastavili s vinom i zabavom, vjerojatno bi idući dan morali prespavati.
Nakon ovog dana shvatio sam i naučio da je svaki čovjek na ovom svijetu bitan i nitko se ne smije osjećati manje vrijednim.
Godinu i pol dana nakon puta uspostavio sam kontakt sa Enzom iz Italije i Fransom iz Nizozemske, nažalost ostale kontakte nemamo. Enzo je 2019.godine prošao portugalsku rutu, napisao knjigu i ove godine planira rutu Camino del Norte.
Rezime današnjeg dana:
Početak današnje rute u 08:00. Dolazak do prenoćišta u 18:00. Prijeđeno oko 36 kilometara.
Danas sam naučio da je svaki pojedinac na ovom svijetu bitan i ima svoju svrhu.
Fotografije 04.06.2018.
Jutro. Francuz Fernardo je čekao da se svi probudimo i nešto nam govori, a mi ga ne razumijemo. A on samo priča i priča i ne staje.
Probali smo engleski, probali smo njemački, nije išlo. Onda nam je pokazao da njegov krevet škripi te se samo želio ispričati ako nas je budio po noći. Ah Fernardo! Pokazali smo mu da i naši kreveti škripe pa je na kraju cijela zbrka isplala jako smiješna.
Napravili smo selfi pa me zamolio da pošaljem fotku njegovoj ženi na e-mail. Buen Camino Fernardo! Pozdravili smo se i svatko svojim putem.
 |
| Fernando |
Današnja dionica nema puno uzbrdica i uglavnom prolazi kroz žitna polja, vinograde i stare gradiće.
Prvi gradić nakon Los Arcosa je Villatuerta. S glavnog puta skrenuo sam prema ulici u kojoj je bio dućan i netko viče: "Peregrino!" Radnici na cesti su nešto popravljali i mislili da sam zalutao te mi pokazuju pravi put, ali brzo sam im "rukama" odgovorio da tražim dućan. Nevjerojatno je koliko brige mještani imaju prema hodočasnicima.
U centru gradića nalazi se crkva Velike Gospe iz 12.stoljeća. U dvorištu kraj crkve nalaze se klupe i spomenik San Veremundo. Sveti Veremundo bio je redovnik benediktanac. Rodio se 1020.godine, a umro 1090.godine. Bio je jako velikodušan prema hodočasnicima, kažu da je krišom uzimao hranu i piće da bi isto dao hodočasnicima.
Bilo je jako ugodno doručkovati u ovom dvorištu pored spomenika svetca.
 |
| San Veremundo |
Slijedeći gradić na putu je Estella. Gradić je 1090.godine osnovao Sancho Ramirez, kralj Aragona i Navarre. U ovom gradiću bi se svakako isplatilo ostati barem jedan dan, grad odiše poviješću. Ima puno dućana i restorana. Posjetio sam crkvu Iglesia de San Pedro de la Rua. Sagrađena je u 13.stoljeću. Pored crkve je muzej, ulaz besplatan.
U Estelli sam konačno i ja imao prilike nekome pomoći. Litvanac, vidno uzrujan, "izgubio" strelice i panično šeće gore - dolje. Hi! Brzo sam ga smirio i pokazao mu aplikaciju s kartama koju ja koristim. Engleski je govorio negdje na mojoj razini pa nije bilo problema.
Zajedno smo nastavili do jednog prekrasnog mjesta koje se zove Fuente del Vino (Izvor vina).
Vinarija Bodegas Irache je napravila izvor gdje hodočasnici besplatno mogu popiti vino. Pravilo je da se natoči koliko se može tamo popiti. Moram priznati da sam "maznuo" pola litre kao od šale. Vino je jako, jako fino i pitko. Jako lijepa gesta. Hvala!
Do današnjeg odredišta gradića Sansol put dalje vodi kroz predivan krajolik, izmjenjuju se žitna polja i vinogradi.
 |
| Fuente de los Moros - dragocjena romanička cisterna iz 12. stoljeća |
Posljednji gradić prije mog današnjeg odredišta je Los Arcos. Svakako treba posjetiti crkvu Iglesia de Santa María.
Malo iza 18 sati dolazim do Sansola. Ima hostel odmah na početku gradića, ali mene je moja intuicija odvela u hostel Albergue Sansol koji se nalazi u centru gradića. Cijena noćenja bila je 10 eura.
Na recepciji vrlo ljubazan hospitalero, tj. domaćin. Brzo smo riješili prijavu i dogovorili večeru. Pitao me da li sam jako gladan. Uh, jako. Budući da je kuhar Marokanac preporučio mi je makoranski meni, predjelo marokanska harira juha, a za glavno jelo teletina sa povrćem i kuskusom.
Kao i obično, da izbjegnem problem sa engleskim jezikom, sjeo sam za prvi slobodan stol, ali ubrzo me zvala grupa hodočasnika da im se pridružim. Rekoh, najedem se pa dođem. Jedva sam pojeo sve što mi je bilo posluženo, ovo je stvarno bila količina za nekoga tko je jako gladan. Razmišljam što ću ja tamo s njima, pa ja sam jedan mali obični glupan sa balkana. Nevjerojatno koliko čovjek sam sebe može podcijeniti, da li zbog straha ili tko zna čega.
Stidljivo prilazim stolu. "Hi, I am Neno from Croatia". "Dođi, čekamo te." Pomislim, uh baš mene čekate, pa što ću Vam ja pametno reći.
Enzo iz Italije, Frans iz Nizozemske, Portugalac i bračni par iz Amerike. Za mene su to bili ljudi prema kojima sam na početku druženja osjećao veliko strahopoštovanje i bila mi je čast što su me zvali i prihvatili u svoje društvo. Ne znam zašto, ali na početku druženja osjećao sam se manje vrijedan, ipak su to ljudi iz "velikog" svijeta.
Počela je priča, došao i ja na red, pričam o svojoj prtljazi. Istog trena svi su poskočili i pitali što trebam, sve će mi dati, hlače, majicu..... Rekoh, sve imam, jedino sam počeo lagano osjećati mišiće i magnezij bi mi dobro došao, ali nigdje za kupiti. Portugalac je istog trena ustao i otišao po magnezij. Dok sam vidio da šepa probao sam ga zaustaviti, ali nisam imao šanse.
 |
| Portugalac, donator magnezija |
Prihvatili se mu kao brata, a toliko sam se bojao. Došlo je i piće na red. Portugalac je maratonac pa je pričao koliko je pivo korisno nakon tolikog hodanja i napora i odjednom Amerikanac veli da nema šanse da popije alkohol. Svi smo se pogledali i zapitali zašto.
Ispričao nam je svoju životnu priču. Imao je velikih problema s alkoholom, zbog njega postao beskućnikom, spavao na svakojakim mjestima. Njegova tada cura, a danas žena ga je spasila i odvela na pravi put. Camino su izabrali za bračno putovanje. Čovjek je toliko otvorio dušu da smo svi jedno vrijeme bili u šoku i vlastitim mislima.
Shvatio sam tada da smo zaista svi jednaki, svi imamo probleme, svi imamo želje, snove, uspone, padove, svi udišemo isti zrak. Nažalost, već od malih nogu nameću nam predrasude prema drugima, prema nama samima i to institucije koje bi nas trebale učiti o životu, bratstvu, ljubavi, a ne o ratovima, bitkama, mržnji ...
Za tim stolom postali smo jedna obitelj. Kaže mi kasnije Amerikanac nasamo: "Znam jednu prostu hrvatsku riječ. Piška". Uhhh. O da, što reći ... nije baš Š, nego Č, ali nije išlo, mučilo ga je ovo Č, a i bolje tako. "Pa kako to znaš?" Radi u restoranu s Bosancima i naravno, što će prvo naučiti nego naše "bisere". Pitao me: "Gdje si bio za Novu godinu?" "Uh, pa ti dobro pričaš hrvatski, bio sam u Sarajevu". Zna da Sarajevo nije u Hrvatskoj pa sam morao objasniti situaciju bivše države te da se na "balkanu" svi razumijemo i pričamo sličnim jezikom, ali neki zlobni ljudi nas "zavadiše".
Hostelijer nas je pozvao na šank na "kratke" i dolazi gost večeri. Lokalni Baski u vidno "veselom" stanju. Sve nas je postrojio i svakom od nas imao nešto za reći. Croacia - korupcija, Španjolska također. Baš Vam hvala senor! A što mogu, čovjek je u pravu.
Amerikance je davio pola sata, prošli su sve od Kolumba do dana današnjeg.
Sreća pa je hospitalero zatvorio šank, tko zna kako bi sve to skupa završilo. Da smo nastavili s vinom i zabavom, vjerojatno bi idući dan morali prespavati.
Nakon ovog dana shvatio sam i naučio da je svaki čovjek na ovom svijetu bitan i nitko se ne smije osjećati manje vrijednim.
Godinu i pol dana nakon puta uspostavio sam kontakt sa Enzom iz Italije i Fransom iz Nizozemske, nažalost ostale kontakte nemamo. Enzo je 2019.godine prošao portugalsku rutu, napisao knjigu i ove godine planira rutu Camino del Norte.
Rezime današnjeg dana:
Početak današnje rute u 08:00. Dolazak do prenoćišta u 18:00. Prijeđeno oko 36 kilometara.
Danas sam naučio da je svaki pojedinac na ovom svijetu bitan i ima svoju svrhu.
Fotografije 04.06.2018.
Estella
 |
| Svuda Coca-Cola |
 |
| Albergue Sansol |
Primjedbe
Objavi komentar