02.06.2018. - 2.dan - Pamplona
2. dan Roncesvalles ---> Pamplona - 41 km
-----------------
Jutro je, spavao sam kao mala beba. 06:30, u odjeljku s 4 kreveta više nikoga nema, vjerojatno otišli ranom zorom. Nisam ranoranilac ni u “stvarnom životu”, pa neću biti ni na ovom čarobnom putu, a i odlučio sam da ne hodam po mraku.
Borim se s pakiranjem vreće za spavanje. Kada sam konačno to savladao primijetim novi problem, vreća ne stane u ruksak. Zakačit ću je za pojas, nemam bolje ideje. Kada sam to sve stavio na sebe izgledao sam kao pravi pustinjak.
07:00, spakiran, krećem prema prostoriji gdje sam odložio cipele i opet šok. Cipele skroz mokre. Inače nepropusne, ali sinoć sam ih išao prati pod jakim mlazom vode i fino sam ih natopio.
Ako ih mokre stavim na noge dobit ću žuljeve, a žuljevi su veliki problem na Caminu. Nikada nemojte hodati u mokrim cipelama jer ćete dobiti žuljeve. Razmišljam krenuti u 4 broja premalim papučama, a cipele ću zavezati na torbu i nositi dok se ne osuše. “Zločesti”, nećeš me spriječiti!
Nisam daleko došao, samo do izlaza iz hostela. Pada kiša, neće ići ni u papučama. Sjetim se trika iz osnovne škole, mokrih čizama i najlonske vrećice. Sačuvao sam dvije najlonske vrećice, kao da sam znao da će mi trebati. Oblačim ih preko čarapa i konačno mogu nadmudriti “zločestog” i krenuti, a kiša je prestala doslovno za desetak minuta.
 |
| Roncesvalles |
Nakon 200 metara čeka me “najfotografiraniji” prometni znak na svijetu, na kojem stoji “Santiago de Compostela 790”. Slijedi kratki foto-session i na put.
Za današnje odredište odredio sam Pamplonu, znam da me čeka preko četrdeset kilometara, ali već na aerodromu sam slušao intuiciju i izabrao Pamplonu.
Iznenađuje me veliki broj hodočasnika. Nakon 3 kilometra dolazim do gradića Burguete. U tom gradiću je dvadesetih godina prošlog stoljeća boravio Ernest Hemingway te je boravak opisao u romanu “A sunce izlazi” (“The Sun Also Rises”).
Na ulasku u gradić nalazi se maleni dućan. Kupio sam salamu, kruh i tri banane i dobio vrećice za moje mokre cipele. Prodavač izrazito komunikativan, nasmiješen, svakoga je na blagajni pitao odakle dolazi, pružio ruku i poželio “Buen Camino”.
Intuicija - https://hr.wikipedia.org/wiki/Intuicija
Sjetivši se ovog dućana i sličnih situacija s puta, moram progovoriti o intuiciji, odnosno, riječima jednog bedaka kao što sam ja, “glasu s neba”.
Svaki čovjek na ovom svijetu je različit i svatko ima svoje vrline, mane, sposobnosti. Ja, reći ću nažalost, da li je prokletstvo ili blagoslov, prejako osjećam negativne i zle ljude, toliko jako da ne mogu biti pored njih ni pola minute. Nikada se nisam prevario, čak sam već i donekle naučio kako biti suzdržan, nositi se s time i maknuti na vrijeme. A isto tako osjećam negativna i pozitivna mjesta.
Otiđite u šumu, u prirodu ili još bolje negdje na planinu, Ivanščicu, Sljeme, Pohorje ... opustite se, osjetit ćete jaku pozitivnu energiju i shvatiti zašto su planinari uvijek nasmiješeni i puni energije.
Kada sam birao prenoćišta, kafiće, dućane ... često puta sam osjetio veliku privlačnost, pozitivu, ali ponekad sam začuo i glas: “Nemoj tu ići”. Naravno, nisam uvijek slušao. Prije opisani dućan bio je primjer jake pozitivne energije, a znao sam ući u trgovine gdje su me oderali za dvije banane kao za dva kilograma. Te banane, nažalost, nisu bile ni ukusne.
Otiđite u šumu, u prirodu ili još bolje negdje na planinu, Ivanščicu, Sljeme, Pohorje ... opustite se, osjetit ćete jaku pozitivnu energiju i shvatiti zašto su planinari uvijek nasmiješeni i puni energije.
Kada sam birao prenoćišta, kafiće, dućane ... često puta sam osjetio veliku privlačnost, pozitivu, ali ponekad sam začuo i glas: “Nemoj tu ići”. Naravno, nisam uvijek slušao. Prije opisani dućan bio je primjer jake pozitivne energije, a znao sam ući u trgovine gdje su me oderali za dvije banane kao za dva kilograma. Te banane, nažalost, nisu bile ni ukusne.
Slijedite intuiciju i slušajte “glas s neba”
Put dalje vodi kroz prekrasna mala sela i gradiće. Svakih 3-4 kilometra neko je naselje, a između njih livade i šume sa prekrasnim stazama.
-------
 |
| Doručak i kava |
Sljedeće odredište koje je bilo na mom "moram vidjeti" popisu bio je stari baskijski gradić Zubiri, što na baskijskom jeziku znači “Most”. Naime, u gradić se dolazi preko starog romaničkog mosta. Zubiri je točno na polovici moje današnje dionice, tj. na dvadesetom kilometru.
U centru gradića na trgu nalazi se izvor vode i klupe za odmor, pa sam odlučio ovdje napraviti predah. Sunce je zapržilo pa sam uspio osušiti svoje cipele.
Osjetio sam da mi koža gori i shvatio da nemam kremu za sunčanje, ali par koraka dalje bio je dućan s opremom za hodočasnike. Kupio sam sprej za sunčanje sa najjačim faktorom koji me odlično služio do kraja puta.
U Zubiri sam stigao u 13:00 sati i zadržao se sat vremena. Naime, u ovo vrijeme, oko 13-14 sati, većina hodočasnika završava dnevnu dionicu puta i rijetko se nekoga sretne u kasnijim satima.
Da nisam ograničen vremenom, moje dionice bile bi oko 20-25 kilometara dnevno te bi ovaj gradić bio idealan za završetak dnevne dionice.
Laganim korakom krećem prema Pamploni, ne brinući se kada ću stići do cilja i hoću li naći smještaj.
Put je stvarno lijep i bajkovit. Gotovo cijelim putem prati me rijeka Arga.
Prije same Pamplone prelazi se preko jednog brežuljka koji izleda kao u bajci. Boje i mirisi plešu čaroban ples.
Na samom ulasku u grad uhvatio me jaki pljusak, srećom bio sam pod krovom i nakon pet minuta kao da nije ni padalo.
Naišao sam na kineski dućan i konačno kupio gaće, papuče, čarape, opremu za prvu pomoć. Kako je malo potrebno za sreću. Sada sam car, imam rezervne gaće!
Ulazak do centra grada je veličanstven jer se prolazi ispod velikih starih zidina izgrađenih 1553.godine te se ulazi kroz jedan od šest portala, tj.vratiju.
Pamplona je glavni grad španjolske autonomne zajednice Navare. Baskiji Pamplonu smatraju povijesnim središtem Baskije. Grad je poznat po festivalu "San Fermín", odnosno utrci s bikovima. https://hr.wikipedia.org/wiki/Pamplona
Trebalo bi ostati barem tjedan dana jer ima se puno toga za vidjeti.
Intuicija me odvela u prenoćište/hostel Jesus y Maria kojeg svakako toplo preporučam. Prenoćište ima 114 kreveta, cijena noćenja je 8 eura. Po samom obliku mislim da je to nekad bila crkva ili samostan. Kreveti su posloženi na dvije etaže i cijeli dio je otvoren.
U prenoćište sam stigao u 19:30 sati. Prtljaga nije stigla. Obavio sam tuširanje, oprao robu i spremio krevet. Vidio sam upozorenje da se prenoćište zatvara u 23:00 sati i nakon toga nema više ulazaka ni izlazaka iz prenoćišta.
Imao sam na raspolaganju 3 sata za večeru i šetnju kroz grad. Fešta na svakom koraku. Čuje se živa muzika, srce je zaigralo. Mladi svirači stoje ukrug, sviraju, plešu, nevjerojatno koliko energije. Ljudi s njima plešu, donose im pića.
Nailazim na skupinu od desetak mladića koji su izvodili neki “toreador” ples. Kada su vidjeli da ih snimam pojačali su tempo. Na kraju “plesa” prišao mi je mladi Baskijac, pomislio sam da će mi reći da obrišem snimku, ali on je samo htio da mu snimku pošaljem na “WhatsApp”. No problemo.
Tražio sam restoran. Tisuću kafića, ali restorana ni za lijek. Na kraju sam završio u Burger Kingu. Malo hedonizma na kraju dana.
U 22:00 sata vani je još bio dan. Dosta je bilo za danas, vrijeme je za spavanje. "Krevetne" susjede bile su cure iz Brazila, kažu "60 nam je godina tek".
Čim sam spomenuo da sam iz Hrvatske, odmah je počeo razgovor o nogometu i našem kockastom dresu. Imao sam u izgubljenoj prtljazi dvije majice sa šahovnicom, ali što je tu je.
Ubrzo je započela "simfonija", hrkanje i slični zvukovi odzvanjali su cijelim prostorom. Možda se čini čudno, ali uživao sam. Nikada do sada nisam imao prilike doživjeti nešto tako veličanstveno.
Na put sam ponio čepiće za uši, ali ostali su u izgubljenoj prljazi. Čega nema, bez toga se može i mora.
Današnja dionica bila je duga oko 41 kilometar i još sam uspio napraviti 6 kilometara po gradu, a nisam prošao ni desetinu onoga što bi se u ovom gradu trebalo posjetiti.
Rezime današnjeg dana:
Početak današnje rute u 07:00. Dolazak do prenoćišta u 19:30. Prijeđeno oko 41 kilometar.
Za sada ne osjećam nikakve poteškoće i tegobe.
Fotografije 02.06.2018.
Eeee da mi je tolko jedne i hodne discipline, ne bih se osjećao ko balon napunjen olovom :(
OdgovoriIzbriši