08.06.2018. - 8.dan - molba uslišana - Burgos
8. dan - Villafranca Montes de Oca ---> Burgos - 38 km
Krenuo sam na ovaj sveti put bez ikakvih očekivanja i prevelikih želja. Osim zdravlja i mira za svoju obitelj i najdraže te sretan završetak puta i povratak kući nisam imao nikakvih želja. Ali ovoga dana zamolio sam nešto veliko, što se na kraju i ostvarilo.
Osmi je dan na putu. Krenuo sam u 06:30. Okrenuvši se prema mom sinoćnjem prebivalištu ugledao sam predivan izlazak sunca.
Uvijek kad sam se okrenuo nazad prema prijeđenom putu ili mjestu u kojem sam bio osjetio sam tugu i nostalgiju, ali isto tako svaki put sam si obećao da se vraćam ako me zdravlje posluži.
Krajolik se na ovoj dionici mijenja i izlaskom iz ovog gradića počinje uspon kroz hrastovu i borovu šumu.
Pokraj šumskog puta napravljena je zgodna oaza za odmor hodočasnika.
Nakon malog odmora slijedi spuštanje do sela San Juan de Ortega koje je dobilo ime po svecu San Juanu, učeniku San Dominga.
San Juan, poznat je kao Sveti Ivan Pustinjak, živio od 1080.-1163.godine, bio je španjolski svećenik i pustinjak, skroman čovjek. Život je posvetio izgradnji i popravljanju cesta i mostova na dionici puta, te izgradnji utočišta za hodočasnike. Osnovao je samostan San Juan de Ortega te u ovom mjestu izgradio crkvu u kojoj se danas nalazi njegov grob.
U vodiču sam pročitao da su u ovu crkvu hodočastile obitelji koje nisu mogle imati djecu. Piše da je 1477. godine ovu crkvu posjetila španjolska kraljica Isabel la Catolica i nakon toga imala troje djece.
Dok sam to pročitao u mislima mi se pojavilo jedno generacijsko druženje uz večeru.
Svi smo sa velikim veseljem i oduševljenjem pričali o obiteljima, o našim malim i velikim anđelima i slatkim brigama koje djeca donose.
U jednom trenutku vidio sam suze u očima drage nam prijateljice. U tim suzama bila je velika i iskrena želja, želja za najvećim darom koji obitelj može dobiti.
Digao sam pogled i zamolio: "Vidio si suze potekle iz srca, vidio si iskrenu želju. Tebi ništa nije nemoguće! Hvala!"
Dan nakon što sam se vratio sa Camina, slučajno sam je sreo. Pričali smo malo o mom putu, te sam je pitao kako je. Rekla je na bolovanju, da je na očuvanju trudnoće. Ne mogu opisati kako sam se osjećao. Ispričao sam joj o zgodi i molbi na putu i opet su potekle suze, ali ovaj put suze radosnice.
Bio sam tada siguran da će sve biti u redu i sve je tako i bilo. Dobili su zdravo i veselo dijete!
Prva želja je ostvarena. Hvala!
Svatko neka tumači kako želi, ja sam napisao kako je bilo.
Nakon ovog divnog mjesta prvo značajno mjesto na putu je gradić Atapuerca. Malo mjesto poznato po arheološkim nalazištima koje su kako kažu od presudne važnosti za povijest Europe.
Od svih nalazišta najvažniji je Homo antecessor, najstariji primjerak roda "Homo" u zapadnoj Europi. 1994. godine ovdje su pronađeni ljudski ostaci stari 800 tisuća godina. Ako imate vremena svakako posjetite ovo mjesto.
Slijedi lagani uspon na brdo Matagrande. Na samom vrhu nalazi se drveni križ i uređeno odmorište.
Piše da je ovdje najljepši pogled na Caminu.
Prije samog ulaska u grad Burgos uhvatio me jaki pljusak, ali blizu je bio podvožnjak ispod kojeg sam se sklonio. Ubrzo stiže jedan gospodin i nakon što smo nekoliko minuta pričali engleski shvatili smo da smo susjedi. Bio je to Rado iz Slovenije, vrlo drag čovjek i suputnik. Obojici nam je cilj bio grad Burgos.
Korak po korak i riječ po riječ i brzo smo stigli do grada.
Burgos je stari kraljevski grad u kojem bi se moglo ostati i tjedan dana. 2017.godine imao je 175 tisuća stanovnika.
U samom centru nalazi se veličanstvena katedrala od koje zastaje dah.
Iako veliki grad, nažalost ima samo 3 hodočasnička prenoćišta, a najveće s 150 kreveta nalazi se odmah iza katedrale. Cijena noćenja je simboličnih 5 eura.
Rado je odlučio ostati u hostelu, a ja sam otišao malo u obilazak grada, na misu i na kraju i na večeru.
Na misi je evanđelje bilo čitano i na korejskom jeziku, ekipa iz Južne Koreje imala je u društvu svećenika.
Nedaleko od prenoćišta nalazi se restoran koji nudi hodočasnički meni. Mirna atmosfera brzo se rasplamsala, jedan hodočasnik je bio izrazito veseo i razgovorljiv. Bio je to Giuseppe iz Verone u društvu Norvežana. Ovdje je bio naš prvi od tri vesela susreta.
Može pričati i pričati i sa njim nikako nije dosadno. Pozitiva od čovjeka. Zalomilo se do 22 sata i u zadnji čas sam došao do prenoćišta. Općinska prenoćišta obično zatvaraju vrata u 22:00 ili 23:00 sata.
Rado nam je za to vrijeme oprao i osušio prljavu odjeću i već bio u krevetu.
Većina prenoćišta ima stroj za pranje i sušenje rublja i najviše se isplati sa nekim podijeliti trošak pranja i sušenja.
Svakako dan za pamćenje. Na ovom Putu ne očekujte ništa, samo otvorite srce i želje i molbe će se ostvariti. Ništa nije nemoguće.
Fotografije 08.06.2018.
 |
| Ukupni prijeđeni put |
Krenuo sam na ovaj sveti put bez ikakvih očekivanja i prevelikih želja. Osim zdravlja i mira za svoju obitelj i najdraže te sretan završetak puta i povratak kući nisam imao nikakvih želja. Ali ovoga dana zamolio sam nešto veliko, što se na kraju i ostvarilo.
-----------------------------------------------
Osmi je dan na putu. Krenuo sam u 06:30. Okrenuvši se prema mom sinoćnjem prebivalištu ugledao sam predivan izlazak sunca.
Uvijek kad sam se okrenuo nazad prema prijeđenom putu ili mjestu u kojem sam bio osjetio sam tugu i nostalgiju, ali isto tako svaki put sam si obećao da se vraćam ako me zdravlje posluži.
Krajolik se na ovoj dionici mijenja i izlaskom iz ovog gradića počinje uspon kroz hrastovu i borovu šumu.
 |
| Spomenik žrtvama španjolskog građanskog rata |
Nakon malog odmora slijedi spuštanje do sela San Juan de Ortega koje je dobilo ime po svecu San Juanu, učeniku San Dominga.
U vodiču sam pročitao da su u ovu crkvu hodočastile obitelji koje nisu mogle imati djecu. Piše da je 1477. godine ovu crkvu posjetila španjolska kraljica Isabel la Catolica i nakon toga imala troje djece.
Dok sam to pročitao u mislima mi se pojavilo jedno generacijsko druženje uz večeru.
Svi smo sa velikim veseljem i oduševljenjem pričali o obiteljima, o našim malim i velikim anđelima i slatkim brigama koje djeca donose.
U jednom trenutku vidio sam suze u očima drage nam prijateljice. U tim suzama bila je velika i iskrena želja, želja za najvećim darom koji obitelj može dobiti.
Digao sam pogled i zamolio: "Vidio si suze potekle iz srca, vidio si iskrenu želju. Tebi ništa nije nemoguće! Hvala!"
Dan nakon što sam se vratio sa Camina, slučajno sam je sreo. Pričali smo malo o mom putu, te sam je pitao kako je. Rekla je na bolovanju, da je na očuvanju trudnoće. Ne mogu opisati kako sam se osjećao. Ispričao sam joj o zgodi i molbi na putu i opet su potekle suze, ali ovaj put suze radosnice.
Bio sam tada siguran da će sve biti u redu i sve je tako i bilo. Dobili su zdravo i veselo dijete!
Prva želja je ostvarena. Hvala!
Svatko neka tumači kako želi, ja sam napisao kako je bilo.
Nakon ovog divnog mjesta prvo značajno mjesto na putu je gradić Atapuerca. Malo mjesto poznato po arheološkim nalazištima koje su kako kažu od presudne važnosti za povijest Europe.
Od svih nalazišta najvažniji je Homo antecessor, najstariji primjerak roda "Homo" u zapadnoj Europi. 1994. godine ovdje su pronađeni ljudski ostaci stari 800 tisuća godina. Ako imate vremena svakako posjetite ovo mjesto.
Slijedi lagani uspon na brdo Matagrande. Na samom vrhu nalazi se drveni križ i uređeno odmorište.
Prije samog ulaska u grad Burgos uhvatio me jaki pljusak, ali blizu je bio podvožnjak ispod kojeg sam se sklonio. Ubrzo stiže jedan gospodin i nakon što smo nekoliko minuta pričali engleski shvatili smo da smo susjedi. Bio je to Rado iz Slovenije, vrlo drag čovjek i suputnik. Obojici nam je cilj bio grad Burgos.
Korak po korak i riječ po riječ i brzo smo stigli do grada.
Burgos je stari kraljevski grad u kojem bi se moglo ostati i tjedan dana. 2017.godine imao je 175 tisuća stanovnika.
U samom centru nalazi se veličanstvena katedrala od koje zastaje dah.
Iako veliki grad, nažalost ima samo 3 hodočasnička prenoćišta, a najveće s 150 kreveta nalazi se odmah iza katedrale. Cijena noćenja je simboličnih 5 eura.
Rado je odlučio ostati u hostelu, a ja sam otišao malo u obilazak grada, na misu i na kraju i na večeru.
Nedaleko od prenoćišta nalazi se restoran koji nudi hodočasnički meni. Mirna atmosfera brzo se rasplamsala, jedan hodočasnik je bio izrazito veseo i razgovorljiv. Bio je to Giuseppe iz Verone u društvu Norvežana. Ovdje je bio naš prvi od tri vesela susreta.
Može pričati i pričati i sa njim nikako nije dosadno. Pozitiva od čovjeka. Zalomilo se do 22 sata i u zadnji čas sam došao do prenoćišta. Općinska prenoćišta obično zatvaraju vrata u 22:00 ili 23:00 sata.
Rado nam je za to vrijeme oprao i osušio prljavu odjeću i već bio u krevetu.
Većina prenoćišta ima stroj za pranje i sušenje rublja i najviše se isplati sa nekim podijeliti trošak pranja i sušenja.
Svakako dan za pamćenje. Na ovom Putu ne očekujte ništa, samo otvorite srce i želje i molbe će se ostvariti. Ništa nije nemoguće.
Fotografije 08.06.2018.
Primjedbe
Objavi komentar