10.06.2018. - 10.dan - Castrojeriz - Carion de los Condes --- blagoslov
10. dan - Castrojeriz ---> Carion de los Condes - 45 km
Veliki teret pao mi je sa srca. Jučer su me zvali iz Air France avio kompanije i javili da su našli moju prtljagu. Pitali su me kamo je dostaviti. S veseljem sam rekao: "Na moju adresu, u Hrvatsku".
Što se tiče gubitka prtljage, tako je moralo biti, bilo je previše tereta u njoj ....
"Netko to od gore vidi sve!" I taj Netko se pobrinuo da mi olakša Put. Hvala!
---
Opraštam se od predivnog gradića i prenoćišta te društva kojeg ću pamtiti cijelog života pa krećem u novi dan, u novu pustolovinu.
Od jutra pada lagana kiša. Na putu je puno hodočasnika i svi smo u laganom ritmu.
O današnjem cilju nisam nimalo razmišljao, vidjet ću kako će ići te kasnije odabrati odredište. Potpuno sam se prepustio intuiciji.
Računajući prijeđene i preostale kilometre, odlučio sam u Santiago stići dan prije nego što sam u početku planirao.
Na raspolaganju imam samo 23 dana, šteta bi bila doći u Santiago i odmah idući dan krenuti kući.
S obzirom da imam dosta kondicije i da je za sada sve u redu, stisnut ću zube i na cilj stići za 22 dana pa onda jedan cijeli dan provesti u apostolovom gradu.
---
Nakon izlaska iz grada Castrojeriza slijede žitna polja i makovi. Poškropljena kišnim kapljicama polja izgledaju čarobno.
Često smo ljuti kad pada kiša, ali bez kiše nema života, nema hrane, nema osvježenja... Ovdje sam zavolio kišu. Kiša je blagoslov!
Slijedi malo strmiji uspon na vrh Alto de Mostelares na kojem je malo odmorište i prekrasan pogled na Castojeriz.
Nakon silaska s brda i dalje me prate žitna polja i prekrasni crveni makovi.
Prvo mjesto nakon ovih prekrasnih pejzaža je selo Itero del Castillo. U ovom selu vrijedi posjetiti kapelicu Svetog Nikole iz 13.stoljeća. U sklopu kapelice je svratište kojim upravlja talijanska bratovština Svetog Nikole. U ovom prenoćištu stari je običaj da navečer, prije spavanja, svećenik hodočasnicima pere noge.
Staza dalje vodi preko impresivnog romaničkog mosta Puente de Itero koji se proteže iznad rijeke Río Piscuerga. Most ima 11 lukova, sagrađen je u 11.stoljeću, preuređen u 17.stoljeću. Obožavao sam zastati i odmoriti na ovakvim mjestima. A i gdje da žurim?
Nakon prelaska mosta počinje španjolska provincija Palencia.
Slijedi mjesto Itero de la Vega. Mjesto je naseljeno od 950.godine. Običavao sam uzeti predah u ovakvim malim selima i gradićima.
Ovdje obavezno uzeti vode, jer do slijedećeg mjesta je 8 kilometara i na tom dijelu puta vode nema.
Nakon izlaska iz grada, susrećem starog znanca. Giuseppe iz Verone.
Povikao je:
"Hi Croatia! Hi neighbor!"
Pa da, mi smo susjedi.
"Hi Italia, hi Giuseppe from Verona!"
Ispričao se što nije zapamtio moje ime. Ponovio sam mu par puta, ali ipak nije zapamtio.
Sat vremena pričali smo o svemu i svačemu, o životu, Caminu, ali najviše o hrani. Ja sam uglavnom slušao, a Giuseppe je pričao i pričao. Voli peći kolače, a najviše obožava tiramisu (za kojeg mi je dao svoj recept), a onda su slijedile tjestenine: bolognese, milanese, špageti carbonara.....
8 kilometara u dobrom društvu prođe jako brzo.
Rastali smo se na ulasku u gradić Boadilla del Camino. U ovom gradiću preporučam posjetiti crkvu Santa María de la Asunción sagrađenu u 16. stoljeću.
Nakon izlaska iz mjesta, put vodi kroz žitna polja i kraj poznatog kanala za navodnjavanje, Canal de Castilla. Ukupno je dug 207 kilometara, a počeo se graditi sredinom 18.stoljeća.
Dok ste ovdje svakako posjetite crkvu Svetog Martina. Sagrađena je u drugoj polovici 11.stoljeća.
 |
| Lijevo je kip Svetog Martina, a desno kip Svetog Jakova |
Fromista je gradić u kojem bi vrijedilo ostati bar jedan dan, idealan za šetnju, uživanje i istraživanje.
13:00 je sati, prošao sam 24 kilometra. Vrijeme je da odredim današnji cilj. Gledam kartu i "zazvonilo" mi je ime jednog gradića, čeka me još 20 kilometara.
Put dalje vodi uz cestu P-980, ravnica i samo ravnica. Na ovakvoj ravnoj dionici puno je vremena za razmišljanje i meditaciju.
 |
| Biciklisti odmaraju |
Slijedi još nekoliko prekrasnih malih mjesta, neke sam samo prošao, ali u gradiću Villalcázar de Sirga me privukla crkva Santa María la Blanca.
U crkvi se nalaze gotičke grobnice u kojima su sahranjeni kraljevi provincije Leon i Castilla te vitezovi templari.
Eh, da mogu, hodao bih šest mjeseci i lagano istraživao ova prekrasna mjesta i građevine, srce zaboli svaki put kad se opraštam od ovih ljepota i starina.
Cilj je sve bliže, poznato mi je ime mjesta u koje idem, znam da sam negdje nešto pročitao... osjećam da se sprema nešto značajno.
Kiša je prestala, oblaci krase nebo, u 17:40h ulazim u gradić Carrión de los Condes.
Gradić koji je od početaka ovog hodočasča važna točka na putu prema Santiago de Composteli. Nekad je grad imao 14 hodočasničkih bolnica.
Prvo sam se uputio prema prenoćištu Santa Maria, čitao sam da ovo prenoćište vode časne sestre i da se svakog popodneva u hostelu održava vjersko-glazbeni susret s hodočasnicima. Svaki hodočasnik otpjeva pjesmu iz svog kraja. Došao sam pred prenoćište i pitao da li ima mjesta. S velikom ljubaznošću časna sestra mi je rekla da su popunjeni i da joj je jako žao. Preporučila je i uputila me u prenoćište i samostan Sveti Duh, Albergue del Espíritu Santo.
Brzo sam našao samostan i pozvonio na vrata. Otvorila mi je starija gospođa. Ušli smo u prostranu sobu s ogromnim stolom. Odmjerila me od glave do pete te zatražila dokumente i hodočasničku putovnicu.
Nije znala ni riječi engleskog, ali nekako smo se sporazumijevali, ja sam samo mahao glavom i govorio "Si". Sve što sam razumio bilo je "cinco euros" - "pet eura".
"Vamos", i krenemo putem dugih hodnika i labirinata. Kada smo došli na drugi kraj zgrade, rezervirane za hodočasnike, na terasi su opet počele nevolje na španjolskom jeziku. Nakon 10 minuta uspjela mi je objasniti da je izlaz iz prenoćišta i dvorišta kroz siva vrata. Ovo je inače rukama bilo jako teško objasniti.
 |
| Siva vrata, izlaz iz prenoćišta |
Ubrzo je uslijedilo slijedeće iznenađenje. Prolazili smo kroz krcate sobe pune hodočasnika i došli do zaključanih vratiju. Otključala je vrata i osmijehom rekla: "Blago tebi". Jaoooo, cijela soba s ukupno 11 kreveta samo za mene.
Ovo je na Caminu pravi luksuz.
Izlazim u dvorište da malo uhvatim sunca i nakon par minuta čujem poznati govor.
"Bok"! Cure iz Zagreba. Moje drage heroine, Slavica i Darija.
Slavica, unatoč krvavim žuljevima uspješno i sretno stigla na cilj.
Darija, cura koja se sa teškom bolešću, multipla sklerozom, uputila na put i stigla na cilj. Pročitajte više na linku: Darija-link. Skidam kapu do poda!
---
U 19:30 sati bila je sveta misa u crkvi Santa María del Camino. Na misi su prisustvovale časne sestre iz prenoćišta Santa Maria, svirale su i pjevale anđeoskim glasom, kao glazbeniku ovo me je posebno "pogodilo".
Nakon mise časna sestra i svećenik svakome pojedinačno davali su blagoslov polaganjem ruke na glavu.
Prvo su nas sve pozdravili, uz riječi: "Mi smo siromašne, ali poklonit ćemo Vam osmijeh, blagoslov i malu papirnatu zvijezdu koja neka Vas prati na Vašem putu i u životu."
Kasnije sam malo istraživao i našao informaciju kojim riječima časna sestra započinje blagoslov:
"I u najmračnijoj noći i najcrnjem mraku, uvijek svijetle zvijezde i nikad se ne gase, dovoljno je samo podignuti pogled prema gore.
Svatko od vas ima ruksak u kojem nosi puno stvari, ali višak je lako izvaditi. Lakše se riješiti tereta iz ruksaka, negoli tereta koji nosimo na srcu, koji je često teško i spoznati, a kamoli ga se riješiti. U trenucima kad se teret na srcu učini pretežak, sjetite se da postoji netko tko taj teret nosi s vama, on se zove Isus Krist.
Ova zvijezda neka vas podsjeća na Njegovo svijetlo koje se nikad ne gasi!"
Osjećaj prilikom blagoslova ne mogu opisati. Nevjerojatna sila prošla je kroz sve moje stanice, jedva sam ostao na nogama. Mnogima su potekle suze, a i ja sam se jedva suzdržavao.
Trenutak koji se pamti cijeli život.
Malena papirnata zvijezda. Čuvam je kao najveće blago.
-------
Ipak na kraju nisam bio sam u sobi, oko 21:00 sati stigao je hodočasnik iz Poljske koji put prelazi biciklom. Uobičava kampirati, ali nekoliko zadnjih noći je bilo jako hladno pa je odlučio prespavati u prenoćištu.
U 22:30 časna sestra dolazi ugasiti svijetlo i poželjeti nam laku noć.
Njezinom pojavom, osmijehom i ljubaznošću osjetili smo prisutnost majčinske ljubavi, kao kad majka djeci dolazi ugasiti svijetlo i poželjeti laku noć. Na trenutak sam se vratio u djetinjstvo i osjećao kao malo dijete.
---
Nikako mi nije žao što sam danas malo prekoračio kilometražu. I dalje ću se prepuštati Putu, nek me on vodi. Camino je čaroban, Camino je nepredvidiv, Camino je pun iznenađenja!
Primjedbe
Objavi komentar