13.06.2018. - 13.dan - Mansilla de las Mulas - Villadangos del Paramo

- prosinca 05, 2024

13. dan - Mansilla de las Mulas ---> Villadangos del Paramo - 40km

Sunčano jutro.

07:00 je sati, većina hodočasnika je već odavno krenula na put, a ja se još rastežem i polako pakiram stvari.

Sunčano je, te vjerujući današnjoj vremenskoj prognozi, lijepo vrijeme trebalo bi ostati cijeli dan.

Odlazim do kuhinje natočiti vode, a u kuhinji lijepa hodočasnička gužva. Sprema se doručak, kuha se kava, pije se čaj.

Nažalost, nemam navike odmah ujutro jesti, pa nakon punjenja flašica svježom vodom, pozdravljam ekipu i svima zaželih sretan put, "Buen Camino my friends".

U dvorištu susrećem prijateljicu Simonu, nažalost rastanka došao je čas i svako nastavlja svojim putem i svojim tempom.

- Simona, ako bilo što treba zovnite, imate moj broj.

Izgrilili smo se, poželjeli jedan drugom sretan Put, ali ništa bez suza. Iako se poslije nismo vidjeli, čuli smo se nekoliko puta telefonom. Simona je sretno završila svoje hodočašće, te nakon ove rute, nekoliko godina kasnije prošla i portugalsku rutu sa svojom kćerkom.

Nakon pozdravljanja, krećem svojim putem, u novu avanturu.

Ruta me vodi preko srednjovjekovnog mosta na rijeci Elsa, te se nastavlja pored vrlo prometne ceste sve do grada Leona.

Uglavnom, današnja ruta ide po ravnoj cesti i nema puno uspona, većim dijelom je ravan makadanski put, jako ugodan za hodanje, puno bolje od asfaltirane ceste, tek jedan manji uspon dolazi između Arcahueja i Leona.

Na putu do Leona nalaze se sljedeća mjesta, Villamoros de Mansilla, Villarente, Arcahueja i Valdelafuente. U svakom spomenutom mjestu možete se opskrbiti sa vodom, popiti kavu, a ima i puno toga lijepog za vidjeti.

Nakon dva sata hodanja, susreo sam Jeanette iz Bolivije, djevojku koju sam jučer upoznao. Krenula je vrlo rano i laganim korakom kreće prema svojem današnjem cilju. Spominjao sam njene krvave žuljeve na stopalima, koje joj je domaćica u hostelu sanirala dan prije, i pravo je čudo što može hodati. Ali, Camino nekim čudom daje ljudima neku snagu i bolovi nestaju.

Nakon jedinog današnjeg, laganog uspona, konačno se nazire Leon, zadnji veliki grad prije Santiaga.

Pogled na grad Leon

Leon je grad u kojem bi trebalo ostati par dana, pun povijesnih znamenitosti, prekrasnih trgova, fontana ...

Osnovali su ga Rimljani u prvom stoljeću, a ime mu je izvedeno od riječi Legija. Danas ima oko 140 tisuća stanovnika.

U grad se ulazi preko mosta, a na kraju mosta čekaju vas volonteri koji su spremni pomoći sa informacijama. Dijele pečat, vodu i bombone, te vode statistiku. Iz koje zemlje dolazite? Gdje ste započeli svoj put? Koliko godina imate?

U centru grada nalazi se veliki trg, a na samom trgu nalazi se prekrasna katedrala. Leonska katedrala slovi kao Sikstinska kapela romaničke i gotičke arhitekture i treba je obavezno posjetiti. Izgradnja sadašnje gotičke katedrale započela je 1205.godine, a završena je sredinom 15.stoljeća.

Na ovom trgu, jedna od znamenitosti je natpis sa imenom grada.

Ako se ovdje ne fotografiraš, to je kao da nisi tu ni bio.

Zaista bi ovdje trebalo ostati par dana.

Nedaleko od centra sreo sam kolegu muzičara, tu mi je srce skoro stalo, jer osim obitelji koja mi jako nedostaje, moram priznati da mi i harmonika i glazba već jako fale.

Odslušao sam par pjesama, lagane i profinjene španjolske šansone. Slične su te španske pjesme našim međimurskim pjesmama. Tuga, melankolija, nostalgija, izgubljene ljubavi, duša jeca ... moram dalje. Zbogom kolega, zbogom brate!

Izlaz iz grada, kao i iz svih velikih gradova, je dosta otežan i poželjno je imati aplikaciju sa mapom, jer je premalo oznaka, a put vodi kroz industrijsku zonu, kroz buku i prašinu i lako se izgubiti. U slučaju da skrenete sa puta, mještani će vas brzo uputiti na pravi put.

Ali...

Nakon buke i prašine, opet se dolazi na put pun lijepih prizora, mirisa i prekrasnih zvukova.

Prvo mjesto nakon Leona, koje moram spomenuti je Virgen del Camino. Prema legendi, lokalnom pastiru ukazala se Gospa, nakon čega je bio zamoljen da iz svoje praćke ispuca kamenčić. Na mjestu na koji je pao kamenčić izgrađena je crkva, koja je s vremenom srušena, te je u prošlom stoljeću izgrađena nova crkva Iglesia de la Virgen del Camino.

Iglesia de la Virgen del Camino

Nakon ovog gradića slijedi mjesto Valverde de la Virgen. Tu se svakako morate zaustaviti kod stare crkvice posvećene "Našoj Gospi na Putu", na čijim zvonicima su se nastanile rode.

Idealno mjesto za odmoriti dušu i tijelo.

Iako je cijeli dan sunčano, puše jako hladan vjetar, cijeli dan jaknu nisam skidao.

S obzirom da je već 15:00 sati, polako razmišljam o svojem današnjem odredištu, gdje ću prenoćiti.

Na nekih desetak kilometara nalazi se mjesto koje ima prenoćište sa kuhinjom, dućan i kafić tako da sam brzo odlučio da nastavljam hodati još dva sata.

I polako dolazim do današnjeg odredišta, do mjesta Villadangos del Paramo. Malo mjesto sa svega tisuću stanovnika, ali nakon buke i glamura velikog grada, potreban mi je odmor u malom skromnom selu.

Na samom ulazu u mjesto nalazi se općinsko prenoćište, Albergue de peregrinos de Villadangos del Páramo.

Cijena: donacija.

Brza i jednostavna prijava, nekoliko riječi sa hospitalerom, upoznavanje sa sadržajem objekta.

Nakon prijave slijedi svakodnevna rutina, raspremanje, tuširanje, pranje i sušenje rublja, priprema kreveta, odmor i razmišljanje o večeri.

S obzirom da prenoćište ima svoju kuhinju, odlučio sam spremiti večeru. Nedaleko od smještaja, nalazi se mali dućan, te sam nakon kratkog odmora krenuo po namirnice za večeru.

Vječno pitanje, što spremiti za večeru? Ma neću brinuti, prvo što će mi zapeti za oko to ću kupiti i spremiti.

Tjestenina je prva zapela za oko, i ona je uvijek odlično rješenje za napuniti mišiće energijom, a za dodatak sam kupio lignje u crnilu od sipe u limenci. Ovo bi mogla biti odlična kombinacija. Za svaki slučaj kupio sam još i ljutu suhu kobasicu, nek se nađe.

Sada je samo bilo pitanje koliko tjestenine skuhati? Kad gledaš tjesteninu u ambalaži od jednog kilograma, ne izgleda baš da je ima puno, ali kad se raskuha to je druga priča.

Imao sam sreću što je u kuhinji bila mala gužva, te mi je jedino ostala mala posuda za kuhanje, pa nisam uspio pretjerati sa skuhanom količinom.

Dečki iz Škotske imali su sličan problem, također nisu znali koliko tjestenine dozirati, a još k tome imali su veliku posudu za kuhanje, i na kraju skuhali tjesteninu za desetak osoba.

Na Caminu se ništa ne baca, a osobito ne hrana, na kraju su podijelili višak tjestenine sa svima, a ako i što ostane dobro dođe i za sutradan, za doručak.

Ova moja kombinacija, lignje sa tjesteninom u crnilu od sipe, ispala je više nego odlično. Ipak imam kuharske gene, mama je vrhunska kuharica.

A za desert, Schweppes tonic u kombinaciji sa pivom. Ovaj koktel ili crveno vino sjedali su mi na kraju dana kao melem na ranu.

Nakon večere namjeravao sam ići u razgledavanje mjesta, ali nakon današnjih 40 kilometara umor je bio jači od mene, te sam oko 20:00 sati otišao u krevet samo nakratko odmoriti, a probudio sam se iduće jutro ....

Zapravo, dobro mi je malo duži san i odmor, dosta je kilometraže iz mene.

Fotografije 13.dana: